Prijevod članka s Damanhur bloga 26.02.2016. članak
ROĐENJE OTVORNOG HRAMA
Godine 1985 odlučili smo izgraditi Otvoreni Hram u Damjil-u, gdje je tada raslo tek nekoliko stabala kivija. Vizija 22 stupa koji streme ka nebu odmah nam je postala san, iako u to doba nismo imali blage veze o tome kako to učiniti. U to doba je u Damanhuru Passero Olmo imao najviše iskustva sa keramikom, ali morao je učiniti ogroman skok kako bi sa šalica za kavu koje je izrađivao na grnčarskom kolu, prešao na izradu stupova od terakote visine pet i pola metra poslaganih u redove. Na sreću, ništa na svijetu nije nas moglo pokolebati u uvjerenju da to možemo učiniti, iako dotada jedva da je tko od nas i dodirnuo keramiku.
Falco Tarassaco, naš duhovni vodič, uvijek je bio veliki izvor inspiracije. Imao je bezgraničnu vjeru u naše sposobnosti i podržavao je svakog tko je želio uroniti u projekt koji je nadilazio njegove pretpostavljene sposobnosti. Sa takvim podsticajem pokrenuli smo izgradnju ovog umjetničkog djela, koje se u to doba činilo ogromnim i nakon dvije godine Otvoreni Hram bio je otvoren za javnost. Kipove, velike maske i kapitele, sve su to izradili samouki umjetnici puni strasi, a i svaki komad bio je plod kolektivnog truda, jer smo često, tijekom procesa stvaranja, jedan drugog molili za pomoć. Kao sa svim učinjenim u Damanhuru, gradivši nešto veliko izvan sebe, gradili smo nešto unikatno u sebi.
Otvoreni Hram, kao i Hramovi Čovječanstva, promjenili su naše živote. Obojali su naše živote sigurnošću da zajedno možemo učiniti nemoguće. Ključ ove magije je ljubav i vjera u sebe i druge.
Napisala: Formica Coriandolo iz Damanhura
Prijevod članka s Damanhur bloga 13.07.2012. članak
ROĐENJE HRAMOVA ČOVJEČANSTVA
Priča Fenice Felce-a , jednog od osnivača Damanhura u povodu proslave 20. Obljetnice otvaranja Hramova Čovječanstva za javnost
Već smo neko vrijeme tražili Falca da započnemo sa izgradnjom Hramova Čovječanstva. Uvijek bi uz osmjeh odgovarao da još nije pravi trenutak. U međuvremenu smo, na brdu sa kojeg se pruža pogled na gradić Vidracco, kupili staru kuću. Kamena kuća je bila ukopana u zemlju i obrasla gustom vegetacijom. Na maloj čistine pored kuće nalazilo se veliko stablo oraha koje je veličanstveno dominiralo prostorom.
Mjesto je zračilo harmonijom i imalo je magičnu atmosferu koja je obavijala sve što se tu nalazilo. Započeli smo sa uređenjem terena, uklanjanjem drača, košnjom trave i čišćenjem svega što je bilo potrebno očistiti. I tako smo se na kraju zatekli ispred brvnare poput onih o kojima ste nekad čitali u bajkama. Čarobno ! Pored ulaznih vrata brvnare bio je naslikan šesterokut u kojem se nalazio sokol i ispisane riječi „ Misli dobro o drugima „ što je temelj našeg načina života. Voljeli smo to mjesto. Nakon dnevnog rada na izgradnji sela Damanhur i čišćenja terena, navečer bismo pješice odlazili na to magično mjesto u brdima, jer blatnjav put obrastao raslinjem nije dozvoljavao prolaz automobilima. Pripremili bismo većeru koja je servirana na dva velika drvena stola smještena ispod stabla velikog oraha, na kojem je bila obješena i lijepa ljuljačka za zabavu i igru naše djece.
Tijekom zajedničkih večera, izmjenjivali smo komentare, ideje, projekt i smijali se, a potom bi došao dugoiščekivani trenutak „razgovora oko vatre„. Sjedeći u krugu na niskim klupicama, drvenim panjevima i velikom kamenju, s lanenim dekicama preko ramena radi zaštite od noćne vlage, postavljali smo bezbroj pitanja Falcu, koji nam je odgovarao sa humorom, srećom i zadovoljstvom što je prožimalo naša srca kao i vatra koja je participirala svojim pucketanjem, dimom i frcanjem snopova iskrica.
Jedne večeri pod nebom prepunim blistavih zvijezda, ponovili smo isto pitanje, „Kada možemo započeti izgradnju Hrama?“ Falco nam je rekao da se primimo za ruke, zatvorimo oči i mislimo na nešto lijepo i priupitamo Nebo da li je ovo pravi momenat. Rekao nam je da će nam Nebo dati znak ukoliko je to pravi momenat.
Učinili smo kako je rečeno, ponavljajući pitanje Nebu tri puta, dok su nam srca i udovi treperili od energije, emocija i nade.
Kad smo otvorili oči, velika vatrena lopta projurila je cijelim nebom, ostavljajući za sobom svjetlosnu stazu iz koje je padala kiša zlatnih iskrica i to točno iznad našeg kruga. Nebo je odgovorilo! Smješeći se i gledajući naše oči ispunjene čuđenjem, Falco reče, „ Ako želite, možete početi kopati…“
Jedno od najvećih zadovoljstava bila je vidjeti oči ispunjene čuđenjem i izraze divljenja naše duhovne braće i sestara kad smo ih prvi puta doveli da vide Hram: hodnici, slike, obojeni stakleni prozori, sobe, tajni prolazi ovog fantastičnog djela.
Jednog dana na ulazu u Hram, našli smo Falcovu poruku na ceduljici, a koja kaže: “ Ovo se tiče tebe koji si ovdje kopao: Stavio si svoje ruke na mjesto gdje je samo Bog prije tebe stavio svoje ruke„
Napisao: Fenice Felce iz Damanhura